Patogen ima vrlo širok krug domaćina od kojih su među uzgajanim najznačajniji vinova loza i posebice marelica, a može se javiti i na koštičavim voćkama, jabuci, kruški, šljivi, dunji, orahu, bademu, ribizu, itd.
Eutipoza marelice koju uzrokuje gljivica Eutypa lata, bolest je poznata pod nazivom "odumiruća ruka ili zeleno venuće" kao jedno od najdestruktivnijih bolesti koje najčešće nastaje kao posljedica rezidbe. Specifična je za sve regije. U Australiji je ovo najdestruktivnija bolest marelice poznata pod nazivom "gumozna" bolest. Oboljenje se češće pojavljuje u starijim nasadima, ali i u mlađim cijepljenim na neodgovarajućim podlogama.
Patogen ima vrlo širok krug domaćina od kojih su među uzgajanim najznačajniji vinova loza i posebice marelica, a može se javiti i na koštičavim voćkama, jabuci, kruški, šljivi, dunji, orahu, bademu, ribizu, itd.
Prvi simptomi se pokazjuju u vidu naglog propadanja grana sredinom ljeta. Listovi naglo venu i odumiru i ostaju vezani za voćku. Poznat simptom je i zeleno venuće. Plodovi na ovim granama najčešće sazrijevaju prije ostalih. U osnovama izumrlih grana uočavaju se rak-rane oko mjesta rezidbe. U većini rak-rana javlja se velika količina smole. Moguće je određeno zaostajanje listova u porastu prije odumiranja i njihovog uvenulog visećeg položaja.
Gljiva se širi s grane na granu prema glavnom stablu uzrokujući i odumiranje čitave voćke. U okviru zahvaćenog tkiva uočava se formiranje peritecija (kruškoliki plodonosni organi). Simptomi na drugim koštičavim voćnim vrstama su slični simptomima kao na marelici.
Eutypa lata je gljivica koja pri spolnoj reprodukciji formira peritecije u stromama (isprepletane micelije gljive s tkivom) na i oko mjesta infekcije. Kako bolest napreduje, na mrtvom drvetu se formiraju veće stromatične površine koje padaju na zemlju, a njihovim presijecanjem mogu se uočiti peritecije. Askusi su smješteni u peritecijama, cilindrični su i izduženi s po osam jednostaničnih, svijetlo žutih, savijenih askospora gljivice. Bespolne spore se formiraju s unutrašnje strane kore u okviru zaraženog tkiva.
Peritecije se formiraju u crnom sloju (stromi) dvije ili više godina nakon izumiranja zaraženih grana. Nova generacija plodonosnih tijela tipa peritecija se formira svake zime. Po dozrijevanju, u rano proljeće, peritecije oslobađaju askospore prilikom oborina ili zalijevanja od preko jedan milimetar po kvadratu. Askospore iz peritecija se raznose vjetrom i po dospijevanju na ozljedu biljke vrše zarazu. Jednom kada dođe do infekcije, zaraza se ne može spriječiti.
Simptomi sporo napreduju tako da se bolest ne uočava prve dvije vegetacije, ali i tu ima izuzetaka. Bespolni stadij gljive nema epidemiološki značaj u smislu širenja.
Zaštitu voćaka treba usmjeriti na provođenje rezidbe u uvjetima kada je rizik od infekcije niži, uz zaštitu rezova od infekcije. Nijedan period rezidbe nije u potpunosti lišen rizika od infekcije. Rezidbu treba reducirati na najmanju moguću mjeru neophodnu za održavanje oblika krošnje i proizvodnju plodova, a ako su neophodni veliki rezovi, rez je odmah po nastanku potrebno zaštititi fungicidom, tako što se dobro natopi. Prskanje rezova atomizerom ne osigurava deponiranje dovoljne količine preparata koja će rez zaštiti. Rane od rezidbe čiji je promjer ispod 10 milimetara nije neophodno zaštititi.
Najčešće se odmah nakon rezidbe (u kolovozu ili u vegetaciji, početak srpnja) obavi premazivanje rezova nekim od zaštitnih sredstava (bakrenim sredstvima) ili fungicidima. Štite se veći presjeci od 1 cm.
Presjeke promjera do jednog centimetra ne treba štititi. Kada se vrši premazivanje bakrenim preparatima, preporučuje se natapanje rana, da bi se produžilo njihovo djelovanje, budući da su u pitanju sredstva s kontaktnim djelovanjem koja ne mogu omogućiti dužu zaštitu presjeka. Poslije premazivanja presjeka, oni veći od 1 cm se premažu santar-EM pastom, radi boljeg kalusiranja i zaštite. U njegovom nedostatku, veće presjeke premazati voćarskim voskom. Rezidbu izvoditi natapanjem oštrica voćarskih škara u 70 %-ni alkohol.
Nakon rezidbe, u cilju sprječavanja mogućih infekcija na ranama voćaka, preporučuje se i prskanje nekim od kontaktnih fungicida. Dodati neki od okvašivača, radi boljeg djelovanja fungicida. S obzirom da ne postoje fungicidi s kurativnim djelovanjem na E. latu, preporučuje se uklanjanje dijelova drveta s vidnim simptomima bolesti i to tako da se dijelovi uklanjaju skidanjem 10 do 20 cm vidno zdravog drveta marelice iznad rana ili zaraženog tkiva.
Tagovi
Autor